13. studenog Slavija je uplovila u već izgorenu luku Gruž, a 14. taj brod bio je izlaz iz patnje i straha iako su mnogi nevoljko napuštali grad… Izbjeglice iz Župe, Konavala, Primorja drugog izbora nisu imale, i hoteli u kojima su bili smješteni postali su mete… Ranjenici, trudnice, inozemni novinari, stotine djece ukrcali su se na Slaviju koja je prije plovidbe koja je svima bila mučna morala i u Zeleniku na pregled. Ipak na tom brodu punom nesretnih ljudi dogodile su se i dvije lijepe stvari, rodila su se dva dječaka, Hrvoje i Marino… na papirima im piše da su Puležani jer je to bila luka u koju su uplovili. Bila je to iskra nade i života u teškom razdoblju za sve Dubrovčane, a kako je kroz sve to prošla Marinova mama Ljiljana kojoj još jednom zahvaljujemo jer je imala volje i snage s nama podijeliti svoju priču, saznajte iz našeg razgovora.