Kad smo ušli u mali stan u kojemu živi gospar Hakif, u sred Solituda, prije nego smo prostor vidjeli, vlagu smo osjećali po cijeloj koži, ujedalo je za oči, bilo je teško disati. Sve već dotrajalo i nagrizeno tom vlagom u kojoj nitko ne bi trebao boraviti, a pogotovo ne starac koji je operirao rak grla i prima kemoterapije. Hranu dobiva iz doma, Sanitet ga vozi na kemoterapije u Zagreb i nakon toga vraća u taj isti vlažni stan .. U staračkim domovima mjesta nema, nema ni u bolnici, iako pije 9 različitih lijekova i prima kemoterapije, po nekim kriterijima gospar Hakif nije za bolnički smještaj. Minimalna penzija i životne okolnosti dovele su ga da ovisi o pomoći nekoliko susjeda koji su nas i upoznali s njegovom pričom i molili da s njegovim medijskim istupom pokušamo nešto pokrenuti, možda dočekati ispravnu reakciju institucija koje bi trebale reagirati. Dosad njihovi svakodnevni pozivi nisu urodili plodom. Ako na bilo kakav način možete pomoći, javite se na naš mail ili Facebook, rado ćemo vas spojiti s Hakifom, koji je kao i svi ostali zaslužio starost proživjeti barem mirno, ako već nema sreće.